RIBICA I JEŽINAC

RIBICA:    Sve slabije svijetli kula od zlata, a moje oči san već hvata.

JEŽINAC:  Lezi tu, kraj mene još  mjesta ima, more je mirno, a nije ni zima.

RIBICA:    Kako ću kraj tebe, morski ježu, da me bodljice tvoje slučajno porežu?

JEŽINAC:  O, ribice sjajna, lezi pokraj mene i odmori svoje očice snene!

                  Bit ću nježan, neću te niti taći, nego štititi od nevolja što te

                  mogu   snaći!

RIBICA:  Prijateljstvo takvo još nitko vidio nije. Zar si ikada čuo u morskoj

                vodi   da prijateljstvo takvo se negdje rodi?

JEŽINAC: Nije me briga što drugi će reći, važno je dobrog prijatelja steći.

RIBICA: Onda rado prihvaćam poziv tvoj da podijeliš sa mnom krevet svoj.

             Spavat ću kraj tebe i neću ti smetati, a ujutro možemo zajedno prošetati.

JEŽINAC:  Rado ću s tobom u šetnju poć, a sad ribice draga, laka ti noć!

-Gorana Benić - Huđin